Svijetu treba sve više i više energije. Stalni porast populacije za sobom donosi i konstantno veće potrebe za energijom i čovječanstvo je u kontinuiranoj potrazi za izvorima energije koji bi primjereno pokrili energetske potrebe. Postoje vremena kad se potražnja za energijom privremeno smanji (globalne financijske krize i globalne recesije), ali takvi događaji su prolazni i nakon što završe glad za energijom je opet sve veća i veća. Dugoročno gledano, potreba za energijom se cijelo vrijeme povećava.
Trenutno svijet pokriva svoje energetske potrebe uglavnom neobnovljivim izvorima energije, većinom fosilnim gorivima – ugljenom, naftom i prirodnim plinom. Kao što i samo ime govori, ovi izvori energije nisu obnovljivi, a to znači da ne mogu trajati vječno te će u određenom trenutku biti potrošeni. Fosilna goriva su također vrlo štetna za okoliš zbog ispuštanja velike količine ugljičnog dioksida (CO2), zagađenja okoliša u obliku izlijevanja nafte u more te također zbog izazivanja smoga koji je vrlo štetan za zdravlje. Trenutno je možda najnaglašeniji negativni efekt fosilnih goriva globalno zatopljenje – možda najveći izazov s kojim se čovječanstvo srelo u svojoj kratkoj povijesti.
Velika većina stručnjaka se slaže da je sagorijevanje fosilnih goriva glavni krivac za globalno zatopljenje i to zbog ispuštanja ugljičnog dioksida koji je staklenički plin. Efekt staklenika u normalnim uvjetima omogućava ljudima život na Zemlji jer bi bez njega temperature bile znatno niže, ali prenaglašeni efekt staklenika mogao bi uništiti život na Zemlji. Ukoliko u atmosferu uđe previše stakleničkih plinova efekt staklenika će jačati i temperature će rasti, a to bi moglo pokrenuti negativnu seriju događaja koji će dodatno pojačati efekt staklenika (eng. runaway greenhouse effect). Vjeruje se da se to dogodilo na planetu Veneri gdje je koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi na ogromnih 96,5%, pa su zbog efekta staklenika temperature na površini i preko 460 °C. Zbog tih problema logično je potražiti bolje rješenje za energetske potrebe, a to su obnovljivi izvori energije.
Postoji mnogo razloga zbog kojih su fosilna goriva i dalje dominantni izvori energije u većini država diljem svijeta. Jedan od glavnih razloga je to što su to tradicionalni izvori energije s dugom poviješću, a s time dolaze i vrlo jaki lobiji koji su se s vremenom okupili oko fosilnih resursa. Ovi lobiji su s vremenom postali toliko jaki da mogu znatno utjecati na političku volju država i utjecati na političare da im daju potporu. Drugi jaki razlog za korištenje fosilnih goriva je njihova početna cijena – cijena ovakve energije je inicijalno vrlo niska pa se države u razvoju češće odlučuju na fosilna goriva da bi osigurale jači ekonomski polet. Kina i Indija u zadnje vrijeme doživljavaju snažan ekonomski procvat koji se s energetske strane temelji uglavnom na ugljenu koji je najjeftinije gorivo. Inicijalno niska cijena fosilnih goriva može se u neku ruku usporediti s drogom: prvi put kad se proba to se može dobiti vrlo jeftino, ali s vremenom se razvije ovisnost i teško se skinuti s toga. Isto je i s energijom: inicijalno je cijena fosilnih goriva niska (nema velikih ulaganja), ali s vremenom se fosilna goriva toliko udomaće da je bilo kakva promjena izuzetno teška, a i uvijek se čini da je prelazak na bilo što drugo nepotrebno skupa opcija. Treći veliki razlog popularnosti fosilnih goriva je i slaba tehnološka podrška sektoru obnovljivih izvora energije. Ovo je svakako jedan od glavnih razloga zašto se obnovljivi izvori energije teško probijaju. Sredstva koja su usmjerena u obnovljive izvore energije su izuzetno mala u odnosu na sredstva koja se izdvajaju za kupovinu, transport, rafiniranje i distribuciju fosilnih goriva, a bez dobre financijske podrške u današnjem svijetu nemoguće je postići neki veliki rezultat.
Mnogo energetskih stručnjaka vjeruje da cijene fosilnih goriva moraju snažno porasti prije nego se počne ozbiljno razmišljati o alternativnim izvorima energije. Na primjer, za naftu se smatra da mora biti iznad $100 za barel da bi se počele razmatrati alternative na globalnoj razini, jer je to granica na kojoj obnovljivi izvori energije postaju ekonomsko konkurentni nafti. Nažalost, čim je potražnja za naftom malo pala zbog globalne financijske krize, pale su i cijene nafte ispod barijere od $100 i time su ideje o alternativnim izvorima energije opet počele padati u zaborav i fosilna goriva su ostala i dalje izvori energije broj jedan. Ono što je zaista potrebno obnovljivim izvorima energije je da postanu ekonomski konkurenti i ovako „niskoj“ cijeni fosilnih goriva, jer će se u tom slučaju gospodarstvo znatno okrenuti prema čistoj energiji. Ekonomska konkurentnost obnovljivih izvora je još uvijek vrlo daleko u budućnosti, osim ako se iznenada ne počnu slijevati znatna sredstva u ovaj sektor.
Jedina stvar koja ozbiljno prijeti sektoru fosilnih goriva i mogla bi pokrenuti polet čistih izvora energije su klimatske promjene. Znanstvenici cijelo vrijeme upozoravaju svjetske vođe da bi se što prije moralo početi djelovati prema smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova i korištenja fosilnih goriva, jer se procjenjuje da su te emisije glavni razlog globalnog zatopljenja. Iako političari vole puno pričati o čistoj energiji, još uvijek nema velikih pomaka u izbacivanju fosilnih goriva iz upotrebe. Čistoća obnovljivih izvora energije je glavni argument zagovaratelja takvih izvora energije, a energetska neovisnost je druga najvažnija stvar. Poznato je da se većina potvrđenih rezervi nafte nalazi u politički vrlo nestabilnom dijelu svijeta, pa bi uvijek trebalo imati neku energetsku alternativu. Jedan od pokušaja postizanja energetske neovisnosti je i projekt Europske unije kojim se na području Sahare želi izgraditi puno solarnih elektrana koje bi imale dvostruku ulogu: generirana električna energija transportirala bi se energetskim vodovima prema Europi, a dodatno bi se radila desalinizacija vode koja je vrlo važan resurs u pustinjskim područjima. Projekt se zove Desertec, trebao bi trajati do 2050, a prvih 20 GW instaliranih kapaciteta očekuju se već do 2020 godine.
Postoji mnogo država koje daju dobar primjer iskorištavanja potencijala obnovljivih izvora energije. Na primjer Njemačka, Danska i Nizozemska s razvijenim sektorom iskorištavanja energije vjetra, Island s geotermalnom energijom, Kina s hidroenergijom, pa čak i SAD sa saveznim državama Arizona, Florida i Kalifornija u kojima postoji dosta projekata iskorištavanja energije Sunca. Prema tome, tehnologije postoje, jedino su u ovom trenutku poprilično skupe pa su potrebna velika ulaganja. S vremenom se očekuje da će sve te tehnologije napredovati u smislu efikasnosti i smanjenja cijene, pa će samim time postati mnogo atraktivnije i samim time raširenije.
Čak i ako se svijet odluči za drastično smanjenje emisija ugljičnog dioksida i potpiše se novi klimatski ugovor/protokol (novi Kyoto protokol) to neće značiti da se više neće koristiti fosilna goriva. To će jedinio značiti da se veća važnost daje obnovljivim izvorima energije i da će se postepeno pokušati istisnuti fosilna goriva, ali to je postupak koji će trajati izuzetno dugo. Naravno, prilikom tog postupka javit će se jak otpor iz sektora fosilnih goriva jer ipak se tu vrte bilijarde dolara koje bi trebale prijeći iz naftnih lobija u sektor obnovljivih izvora energije. Trenutno u prilog naftnim lobijima ide činjenica da oni imaju novac i da oni odlučuju što će se raditi u smislu energetskih projekata u budućnosti. Trenutna situacija im najviše odgovara jer se cijelo vrijeme u njihovom smjeru slijeva ogromna količina novaca, pa im se baš i ne žuri s promjenama.
